NOVOSTI

Pijanistkinja glamurozne muzikalnosti Valentina Lisica, koja je uz pomoć novih digitalnih formi postala jedan od najgledanijih klasičnih muzičara na internetu, nastupa večeras na Kotor artu.

 

Na Don Brankovim danima muzike Lisica će u Crkvi Sv. Duha, u 21:30 sati izvesti „Dvoglasne invencije” Johana Sebastijana Baha, „Krajzlerijanu“ Roberta Šumana, Skerco br. 2 Frederika Šopena, „Noćnog Gaspara“ Morisa Ravela, kao i „Slike sa izložbe“ Modesta Musorgskog. Resital, koji je za sve posjetioce besplatan, biće održan u znak podrške Kotor artu, bez honorara.

Valentina Lisica klavir je počela da svira sa samo tri godine. Na svjetskoj sceni je debitovala u centru „Linkoln“ u Njujorku, nakon čega su uslijedili uspješni koncerti ne samo na američkom, već i na evropskom kontinentu. U Londonu je debitovala 2012. godine, i taj koncert, koji je snimila izdavačka kuća „Decca Classics” postao je njeno prvo izdanje za ovu izdavačku kuću. Ujedno, to je bio prvi HD prenos uživo preko interneta. Lisica je ubrzo uspjeh na internetu pretvorila u bogatu koncertnu karijeru. Danas nastupa širom Evrope, SAD i Japana, u Seulu, Meksiku, Hong Kongu, Tajvanu.

Da li ste ranije bili na ovim prostorima ili je ovo prvi put da ste na Balkanu?

“U regionu sam nastupala jedino u Ljubljani prije nekoliko godina. Dakle, prvi put ću svirati u vašoj zemlji. Vrlo sam srećna što sam došla. Imam dosta onlajn obožavalaca za koje znam da će doći sa raznih strana da me čuju”.

Izvešćete stilski veoma raznovrstan program. Kako biste opisali, na primjer, Šumanovu „Krajzlerijanu“ i Ravelovog „Noćnog Gaspara“?

“Krajzlerijana je fantastično putovanje u um i dušu kreativnog duha Šumana. Slušajući ga, može se razumjeti izraz „muzika počinje tamo gdje riječi prestaju“. „Noćni Gaspar“ kombinuje najljepše impresionističke boje sa nevjerovatnim romantizmom. To je pravi „horor film“ u muzici, gdje su naše najgore noćne more pretočene u najzanimljiviju muziku”.

Reperkusije političkog dijaloga

 

 

Svečanost otvaranja Don Brankovih dana muzike se već više godina vezuje za širi kontekst onoga što je u etimologiji riječi festival ukorjenjeno. Muzičkim slavljem na Trgu ispred Katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, 13. jula je  proslavljen početak jednomjesečne serije koncerata umjetnika iz zemlje, okruženja i iz cijelog svijeta na KotorArtu, kao i Dan državnosti Republike Crne Gore. S tim u vezi, muzički, istorijski, kulturni, pa i politički kontekst, barem kao reperkusija onoga što se prethodnih nedjelja odigravalo na relaciji KotorArt – Kotor – Ministarstvo kulture, nijesu nikada bili snažnije isprepleteni do ovog momenta. Da podsjetim, u samom finišu priprema festivala KotorArt je ostao bez pokroviteljstva Ministarstva kulture. Iz političkog aspekta, moguće je cijelu situaciju tumačiti kao odjek nesuglasica između lokalne samouprave to jest gradonačelnika Kotora i same Vlade, odnosno političke opozicije i vlasti. Posmatrano iz šireg ideološkog aspekta, potezi ministra kulture Janka Ljumovića ostavili su utisak „igre moći“, odnosno u najmanju ruku billi su pokušaj diskreditovanja i u krajnjem slučaju indirektnog ukidanja jednog od najvećih festivala u regionu. Iz tih razloga, KotorArt je ostao bez dijela programa, dok je segment arhitekture u potpunosti izostavljen. Sa smanjenim budžetom, dakle, najvеće posljedice je osjetio muzički dio festivala, pa su Don Brankovi dani muzike sa planiranih 16 programa svedeni prvobitno na deset, a pred sami početak festivala programskoj koncepciji se pridružila i pijanistkinja Valentina Lisica, koja je u znak podrške ponudila da besplatno održi solistički resital.

 

Nekada se vježba sa notama, a nekada vježbate emocije, duhovnost. Veoma je važno sagledati djelo iznutra, naučiti o kompozitoru i djelu samom, kaže poljski pijanista.

U saradnji sa Ambasadom Poljske u Crnoj Gori, KotorArt i ove godine predstavlja poljske umjetnike i muziku. Nakon prošlogodišnjeg nastupa čuvenog dirigenta i kompozitora Kšištofa Pendereckog, scenu ovogodišnjih Don Brankovih dana muzike zaokupljuju pijanista Lukaš Krupinjski i dirigent Bartoš Žurakovski.

Kao solista u pratnji Festivalskog orkestra KotorArta, Krupinjski će večeras u ckvi Svetog Duha izvesti “Koncert za klavir u f-molu, br. 2, op. 21” Frederika Šopena.

Dvadesetšestogodišnji pijanista, kao jedini Poljak plasirao se u finale ovogodišnjeg Međunarodnog takmičenja “Feručo Buzoni” u Bolcanu, koje se održava u avgustu. Diplomirao je na Muzičkom univerzitetu “Frederik Šopen” u rodnoj Varšavi, a održao je brojne resitale u evropskim zemaljama, Rusiji, Kini, Južnoj Koreji, Australiji i SAD. U januaru je snimio svoj debitantski album “Espressione” sa djelima Hajdna, Šopena i Skrjabina.

U Kotoru boravite već nekoliko dana. Kakav je bio Vaš prvi utisak kada ste doputovali?

“Ovo je moj prvi boravak u Kotoru i Crnoj Gori uopšte. Moram reći da sam se zaljubio u grad i zaista uživam u njemu. Ljudi i atmosfera daju mi osjećaj kao da sam se preselio u neki drugi svijet”.

Na KotorArtu već nekoliko godina nastupaju umjetnici iz Poljske, kao rezultat saradnje Festivala i Ambasade Poljeske. Kako se osjećate kao dio konteksta promocije poljske umjetnosti?

“Velika je čast svirati na KotorArtu, posebno zato što tu nastupaju izuzetni umjetnici. Nakon završene prve probe shvatio sam da su i orkestar i dirigent odlični, ali i da nam predstoje ozbiljne i naporne probe kako bi Šopenov Koncert bio što uspješniji. Dopada mi se kako dirigent radi”.

Nastup u Kotoru dešavaju se u jeku Vaših priprema za takmičenje “Feručo Buzoni”, na koje ste primljeni kao finalista. Iza Vas je veliki broj već osvojenih nagrada, pa se stiče utisak da rado učestvujete na takmičenjima.

"Sjećanje na Vidu Matjan i duboke tragove koje je ostavila na generacije muzičara i ljubitelja muzike, na decenije njenog rada i rezultate evocirano je sinoćnjim koncertom učenika škole osnovnog i srednjeg muzičkog obrazovanja koje nosi njeno ime, u okviru festivala KotorArt.

Koncert je održan u okviru Kotorske koncertne sezone koju tradicionalno priređuju KotorArt Don Brankovi dani muzike i muzička škola „Vida Matjan". Tri cjeline programa, pored muzičkog djela večeri u okviru kojeg su se publici predstavili učenici škole, podrazumijevale su i evociranje sjećanja na Vidu Matjan kao i film Dušana Vulekovića "Sedam decenija" koji je upravo rađen za jubilej.

Kao dio programske strategije, KotorArt permanentno njeguje kompozitorsku porudžbinu, pa će tako ove godine Don Brankovi dani muzike otpočeti svjetskom premijerom kompozicije "Varijacije na temu Kola Bokeljske mornarice", čije autorstvo potpisuje šestoro kompozitora iz zemlje i regiona. Pored toga, Festival će premijerno predstaviti i dokumentarni film reditelja Dušana Vulekovića, čime svojim djelovanjem direktno utiče na savremeno stvaralaštvo u različitim umjetnostima. Na Trgu ispred Katedrale Svetog Tripuna, na Dan državnosti Crne Gore, biće prikazan film o Kotoru, kojim iz svoje umjetničke perspektive autor ukazuje na sve ono na šta se i sam KotorArt oslanja.

Dušan Vuleković diplomirao je režiju na Akademiji umetnosti u Beogradu, master studije montaže završio je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Radi kao samostalni dramski i audiovizuelni umjetnik stalno nastanjen u Kotoru i kao predavač na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Autor je više dokumentarnih, eksperimentalnih i promotivnih filmova, kao i reklamnih i muzičkih spotova.

•	Ovogodišnje predstavljanje Vašeg stvaralaštva na KotorArtu rezultat je saradnje koju ste sa Festivalom započeli znatno ranije. Autorski, odnosno dokumentarni film, kako stoji u najavi u Katalogu, otkriva jedino žanr filma. Sta je, međutim, sa sadržinom, temom, naslovom?

Tako je, realizovali smo promotivni spot za KotorArt, ali sam sarađivao sa festivalom na razne načine tokom prošlih godina. Ove godine je u pitanju dokumentarni film.

Naslov obično dođe na samom kraju cijelog procesa, imam nekoliko radnih verzija sve se vrti oko riječi ključ, pojma koji ima nekoliko upotreba u muzičkom jeziku i notaciji, a takođe i simbolički može da obuhvati temu filma jer pokušavamo da otključamo neke putanje ka prošlosti i na izvjesan način aktuelizujemo i promislimo ih u današnjem trenutku. U pitanju je, kao što ste naveli, dokumentarni film i u razgovoru sa nekoliko zanimljivih sagovornika bavimo se temama vezanim za kulturnu baštinu Kotora i Boke, pogotovo nematerijalnu, specifične načine na koje je ona ugrožena, kao i važnost njenog postojanja i čuvanja.

•	Iako je umjetničko djelo autorski, individualni stvaralački čin, u ovom slučaju povod nastanka filma je direktno vezan za Festival, jer je riječ o djelu kao porudžbini. Kakvih je zahtjeva bilo od strane Festivala i kako ste svoju slobodu iskazali kroz te zahtjeve?

Uvijek morate voditi računa o namjeni filma na kom radite. Ovaj film je poručen od strane KotorArta da bi ga prikazali na otvaranju festivala. U tom smislu gradite ton filma. Neke posebne zahtjeve od strane organizatora nisam imao, u razmjeni ideja i razgovoru smo se na početku rada složili oko glavnih stvari prije svega da ovo nije film o KotorArtu, već o Kotoru, odnosno o onome na šta se sve KotorArt kao kompleksan i raznorodan festival oslanja.

•	Kada je već riječ o prilikama za stvaranje, kakva su Vaša iskustva u Crnoj Gori? Ima li prostora za mlade reditelje?

Vjerujem da prostora ima, ali nedostaje podrška koja je neophodna da bi se konstantno proizvodili filmovi, prije svega raznovrsnost različitih saradnika koji su neophodni za kinematografsku produkciju i ozbiljna kritika, čiji je zadatak prije svega da otkriva. Ali, ne vjerujem u ograničenja sa strane i mislim da se može uraditi mnogo toga, ako imate taj luksuz da se potpuno posvetite nekom cilju. Treba biti istrajan i vrlo strpljiv.

•	U vaše polje interesovanja svakako spada Kotor i njegovo kulturno nasljeđe. Prema onome što je dostupno na Vašoj internet prezentaciji Vimeo, neki filmovi su tržišno usmjereni, pa se u tom smislu mogu smatrati i reklamnim materijalom za manifestacije, turizam i slično. Koliko rad na toj vrsti filma ograničava umjetnički izraz, s obzirom na njegovu komercijalnu svrhu?

Za Kotor su dominantno vezana moja interesovanja i moj profesionalni rad. Da biste preživjeli od bavljenja filmom u malom gradu, na žalost, ne možete biti previše izbirljivi. Ja se trudim da radim što više i da kroz svoj rad pokušam da, koliko je to moguće, oplemenim svaki profesionalni zadatak. Ali, takav pristup u određenoj mjeri ograničava, u pravu ste. U zadnje vrijeme sve češće pronalazim model koji dozvoljava da se te stvari pomire.


Ako su ljudi lišeni kulture, lišeni su svog identiteta
Svečano otvaranje Don Brankovih dana muzike, zakazano za večeras u 21 sat na Trgu ispred Katedrale Sv. Tripuna, u izvođačkom smislu predvodiće jermenski dirigent Vahan Mardirosijan. On će dirigovati Betovenov „Koncert za klavir i orkestar” br. 1, op. 15 solista će biti pijanista Ratimir Martinović, kao i svjetsku premijeru „Varijacija na Kolo Bokeljske mornarice” šestoro autora iz zemlje i regiona. Na koncertu će nastupiti Festivalski orkestar KotorArta i Gradska muzika Kotor.

Prvi put ste u posjeti Crnoj Gori. Šta znate o našoj državi i koja su Vaša očekivanja kao dirigenta u vezi sa koncertom?

“U djetinjstvu sam čuo mnogo o Crnoj Gori kada je bila u sastavu Jugoslavije. Oduvijek me je interesovao ovaj dio Evrope i jedva čekam da vidim jedno od njenih najdrevnijih mjesta. San mi je bio da posjetim zemlju ovakvog imena. Svi moji prijatelji koji su imali priliku da dođu ovdje, pričali su mi o njenim ljepotama. Kao gostujući dirigent, uvjek sam nestrpljiv da vidim kako ću biti dočekan. Nadam se da će ovaj koncert biti uspješan i da je publika u Crnoj Gori naklonjena muzici”.

Da li ste ikada nastupali u ovom regionu?

“Kao pijanista, imao sam nekoliko koncerata u Srbiji. Dopale su mi se, i zemlja, i publika”.

Dirigujete orkestrima u Jermeniji i Francuskoj. Po čemu se razlikuju ove dvije zemlje u profesionalnim navikama i pristupu muzici kao profesiji?

“Što se tiče navika vezanih za muziku, ne postoje suštinske razlike između ove dvije zemlje. Jedina velika razlika jeste finansijska situacija, koja nije baš povoljna u Jermeniji, kao i uslovi rada. Na primjer, u našoj sali tokom zime je veoma hladno, a ljeti je pretoplo. Klimatizacija ne funkcioniše, zbog čega nam instrumenti, a naročito klavir, dosta ispaštaju. Iz tog razloga, muzičarima nije lako da se fokusiraju na samu muziku. Kada razmišljaju o tome kako da prehrane porodicu, ne osjećaju se dovoljno slobodnima da prave razliku između pijana i pijanisima, ili da misle o frazi. Međutim, naposletku, ljubav prema muzici im pomaže da istraju i prenesu njenu ljepotu publici”.

KOTOR - Svečanost otvaranja Don Brankovih dana muzike se već više godina vezuje za širi kontekst onoga što je u  etimologiji riječi festival ukorijenjeno.

Muzičkim slavljem na trgu ispred Katedrale Sv. Tripuna obilježen je početak jednomjesečne serije koncerata umjetnika iz zemlje, regiona i iz cijelog svijeta, kao i Dan državnosti Republike Crne Gore. S tim u vezi, muzički, istorijski, kulturni, pa i politički kontekst, barem kao reperkusija onoga što se prethodnih nedjelja odigravalo na relaciji Kotor art Kotor Ministarstvo kulture, nijesu nikada bili snažnije isprepleteni.
Događaj u cjelini prenio je snažnu poruku o vrijednostima kulturne baštine, u isto vrijeme očuvane i narušene. U tom smislu, umjetnički direktor Don Brankovih dana muzike, pijanista Ratimir Martinović u ovogodišnji festivalski koncept ugradio je temu duhovne baštine i njene reinterpretacije simbolično, kroz sam naziv događaja Korijeni i moto festivala Kotor art renesansa, i suštinski, interpoliranjem Bokeškog kola u umjetnički sadržaj svečanog otvaranja.
 

Odsjaj klasicizma

 
Nakon državne himne u izvođenju Festivalskog orkestra Kotor arta pod vođstvom maestra Vahana Mardirosijana, publici se obratio dr Antun Sbutega, admiral Bokeljske mornarice, ističući korijene Bokeškog kola i značaj koje ono ima u istoriji kulture i civilizacije. Potom, predsjednik opštine Kotor, Vladimir Jokić, ukazao je na kulturne vrijednosti koje grad sa sobom nosi i važnost njegovanja umjetničkih praksi u Kotoru. Kao jedini ovogodišnji pokrovitelj Kotor arta, grad nije odustao od podrške jednom od najvećih i najznačajnijih festivala u regionu, pokazujući time savjesnost u očuvanju i nadogradnji kulturnog identiteta Kotora.
 
U prvom dijelu svečanosti nastupio je pijanista Ratimir Martinović, koji je sa Festivalskim orkestrom izveo Koncert za klavir u C-duru, br. 1, op. 15 Ludviga van Betovena. Ovo kompozitorovo rano djelo sa odsjajem "čistog klasicizma, srodno poetici Mocarta, bilo je ozbiljan izazov, kako za pijanistu tako i za orkestar, u prikazivanju preglednosti fakture i forme, jasne melodijsko-ritmičke logike, uprkos okolnostima koje su narušavale taj ideal klasične ljepote. U tome i jeste poenta doživljaja muzičkog koncerta na otvorenom, koji nije ni moguć u tišini, čak ni relativnoj, jer djelu kao muzičkom tekstu partituri u ovoj situaciji suprotstavlja se muzičko djelo kao interpretacija "obogaćena" nekom drugom "muzikom". Stoga, povremeni nerazgovetni razgovori sa dalekih pjaca, mjauci mačaka u prolazu, te jaki udari vjetra u mikrofone, postaju neodvojivi dio muzičkog djela. U solističkoj kadenci, pred kraj prvog stava, Matinović je publiku uveo iz sfere mocartovske suptilnosti u sferu betovenovske dramatike, otvarajući joj svoj svijet doživljaja muzike.
 

Zajedništvo

Drugi dio programa bio je tematski jedinstven. Premijerno prikazivanje filma Dušana Vulekovića o kulturnoj baštini Kotora, bilo je šlagvort za premijerno izvođenje kompozicije Varijacije na temu Kola Bokeljske mornarice. Ovogodišnjom porudžbinom, Festival je okupio mlade autore iz država bivše Jugoslavije: Marijanu Janevsku iz Makejrka Kovača iz Bosne jovine, Šonju Mutić Mje, Uršulu Jašovec Slovenije, Antonija 5abića iz Hrvatske, te crnogorsku kompo zitorku Ninu Perović, kao koorđinatorku projekta. Premda su u ovom slučaju varijacije shvaćene na nivou kompozitorske tehnike, a ne prvenstveno kao klasične forme, autori su, baratajući zvukom gudačkog orkestra, nadogradili poznatu temu iz različitih apekata, kao što su razvoj muzičkog materijala (Janevska), harmonija (Mutić), melodija (Jašovec). Međustavove, koje je pisala Perović, izvodili su članovi Gradske muzike Kotor, koji proslavljaju 175 godina postojanja svog društva. Od jedne trube do punog limenog sastava sa udaraljkama, zvuk je bio pozicioniran iza i pored gledališta, odakle su se muzičari kretali prema sceni. Bokeško kolo, sa koreografskom tradicijom dugom više od milenijuma, zazvučalo je na kraju u cjelini, kada su se Festivalskom orkestru Kotor arta pridružili svi članovi Gradske muzike Kotor. Shodno svom etnološkom i kulturološkom značenju, kolo je na Kotor artu pokazalo neraskidivo zajedništvo, koje opstaje uprkos društveno-političkoj svakodnevici.
 
Boris MARKOVIĆ